zajednica

Oblati

u svijetu, ali ne od svijeta

Kako djelo Duha u Crkvi podrazumijeva zajedništvo obogaćeno raznolikošću zvanja, karizmi i službi, tako je oblacija jedan način življenja benediktinske duhovnosti u svijetu. Riječ oblat dolazi od latinske riječi oblatus što znači prinesen. U oblatskom dakle smislu: prinesen Bogu po darivanju bližnjima.

Oblati sv. Benedikta su uglavnom svjetovnjaci koji su pridruženi jednom od benediktinskih samostana. Monaška zajednica i njoj pridruženi oblati u svom evanđeoskom hodu stopama Krista djeluju uzajamno u duhovnoj povezanosti i pomaganju. Oblati dakle žive u svijetu, djelujući u svojoj obitelji, na radnom mjestu, u župnoj zajednici te u bilo kojem obliku djelovanja - sve po benediktinskom geslu Da se u svemu slavi Bog. U tome se trude ostvariti životnu ravnotežu i po načelu Moli i radi - svako svoje djelovanje posvetiti molitvom.

ora et labora
Benediktinsko geslo

Osim uobičajenih molitava, oblat svakodnevno moli časoslov, liturgijsku molitvu Crkve - barem jednu dnevno, prednost dajući Jutarnjoj ili Večernjoj. Kroz bratske susrete čuva vezu s monaškom zajednicom kojoj je pridružen te redovito izdvaja vrijeme za Lectio divina (Božansko čitanje), trudeći se Božju riječ srcem slušati i životom ostvarivati.

oblacija

Nakon upoznavanja zajednice oblatski kandidat započinje godinu priprave upoznavajući život svetog Benedikta i njegovo Pravilo i nastojeći živjeti slijedeći upute Oblatskog statuta. Potom slijedi oblacija - liturgijski čin davanja ozbiljnog obećanja Bogu potaknutog željom za što istinskijim nasljedovanjem i svjedočenjem Krista.

Danas u svijetu ima na tisuće oblata. U Hrvatskoj ih ima sveukupno gotovo stotinjak - a od toga ih je 27 pridruženo monaškoj zajednici na Ćokovcu.

s. Renata Planinić, ćokovska oblata