Glagoljaštvo

U hrvatskim krajevima bilo je više samostana s narodnim jezikom u bogoslužju. Sigurno su to bili: Sv. Lucija u Drazi Baščanskoj, Sv. Nikola kod Omišlja, Sv. Nikola u Otočcu, Sv. Ivan Krstitelj u Povljima na Braču i Sv. Kuzma i Damjan na Ćokovcu. Od svih tih glagoljaških zajednica najistaknutija i najdugotrajnija je bila zajednica na Ćokovcu. 

Ćokovski samostan Sv. Kuzme i Damjana čuvao je brojne glagoljske spise i natpise. Natpise u kamenu je uglavnom i sačuvao, a najviše sačuvanih spisa sada se čuva u Državnom arhivu u Zadru i Arhivu Hrvatske akademije u Zagrebu. Među sačuvanim spisima svojom se važnošću ističe Rogovska regula, kako se obično naziva glagoljicom pisani hrvatski prijevod Benediktova Monaškog pravila. Ta je Regula pisana u 14. st., ali je prijepis originala iz 11. ili najkasnije 12. st. Prvi prijevod Regule sv. Benedikta na hrvatski jezik vjerojatno je nastao u nekom našem primorskom samostanu. Taj hrvatski prijevod Benediktova pravila jedan je od najstarijih prijevoda u svijetu. Sigurno je stariji smo grčki prijevod iz 8. st.

Benediktinci glagoljaši su poznavali i latinski jezik pa su se bavili i prevođenjem, osobito liturgijskih knjiga. Na Ćokovcu je vjerojatno djelovao i glagoljski skriptorij. Ćokovska glagoljaška zajednica živjela je na otoku Pašmanu i bila je upućena na kopno, ali ne smije se zaboraviti da je ova zajednica - ali i druge zajednice na drugim otocima - svojim duhovnim vrednotama obogaćivala kopno. Dokle je sezao utjecaj monaha glagoljaša? U 14. st. češki kralj Karlo IV. osniva u Pragu samostan Emaus i poziva hrvatske benediktince da u njemu njeguju slavensko bogoslužje. Ne zna se sa sigurnošću iz koga su to hrvatskog samostana išli u Češku, ali mnogi drže da su to bili ćokovski monasi.

Jedan će primjer dobro oslikati život ćokovskih glagoljaša. U izvješću iz godine 1636., što se čuva u Državnom arhivu u Zadru a odnosi se na samostan Ćokovac, spominju se latinski i „ilirski“ misal. Dva misala na dva jezika u istoj samostanskoj crkvi dobra je slika dvojezičnosti i dvopismenosti ćokovskih koludara. Istu znakovitost imaju i brojni kameni natpisi u samostanu Sv. Kuzme i Damjana; glagoljički i latinički natpisi stoje jedan pored drugoga.
Život ćokovskih glagoljaša je bio – uza sve slabosti što su ih kroz stoljeća pratile - u skladu s benediktinskim geslom Moli i radi. Kao što geslo ističe sklad molitve i rada, tako su i koludri glagoljaši nastojali oko sklada latinske i glagoljske predaje.