Tek desetljećima nakon Benediktove smrti njegovo će Pravilo biti prepoznato u svojoj izvrsnosti pa s vremenom postaje glavni princip organizacije monaškog života u samostanima diljem srednjovjekovne Europe. Prolazeći kroz mnoge krize benediktinsko se monaštvo uvijek iznova obnavljalo molitvom i radom. Snažno je obilježilo vjerski, kulturni i društveni život i tako dalo svoj izniman doprinos europskoj kulturi koju danas baštinimo.

Kršćansko monaštvo se u svojim početcima pojavljuje u najrazličitijim oblicima koji i danas zadivljuju, nerijetko i začuđuju. U tome se odražava sva geografska, kulturna i socijalna raznolikost kasnoantičkog Rimskog carstva na čijem se širem području ono rađa. No, unatoč tome, jasno su prepoznatljive glavne crte lica prvog monaštva: radikalno odvajanje od svijeta, prostorno i stilom života, kako bi se potpuno i nepodijeljena srca slijedilo Krista.