Sveti Benedikt iz Nursije, otac zapadnoga monaštva, ostaje jedan od najsvjetlijih likova kršćanske povijesti. U doba urušavanja Rimskoga Carstva i rađanja novoga europskog poretka njegov život i djelo, osobito Regula Benedicti, oblikovali su ne samo duhovnost i disciplinu redovničkih zajednica, nego i samu kulturnu i duhovnu obnovu Zapada. Temeljni podatci o njegovu životu, povijesni kontekst u kojem je djelovao te njegov neizbrisiv utjecaj na Crkvu i civilizaciju ukratko su iznijeti u sljedećem članku.

Tek desetljećima nakon Benediktove smrti njegovo će Pravilo biti prepoznato u svojoj izvrsnosti pa s vremenom postaje glavni princip organizacije monaškog života u samostanima diljem srednjovjekovne Europe. Prolazeći kroz mnoge krize benediktinsko se monaštvo uvijek iznova obnavljalo molitvom i radom. Snažno je obilježilo vjerski, kulturni i društveni život i tako dalo svoj izniman doprinos europskoj kulturi koju danas baštinimo.

Kršćansko monaštvo se u svojim početcima pojavljuje u najrazličitijim oblicima koji i danas zadivljuju, nerijetko i začuđuju. U tome se odražava sva geografska, kulturna i socijalna raznolikost kasnoantičkog Rimskog carstva na čijem se širem području ono rađa. No, unatoč tome, jasno su prepoznatljive glavne crte lica prvog monaštva: radikalno odvajanje od svijeta, prostorno i stilom života, kako bi se potpuno i nepodijeljena srca slijedilo Krista.