monaštvo

Život i Pravilo sv. Benedikta

Najvažniji povijesni izvor o Benediktovu životu dolazi nam nekoliko desetljeća nakon njegove smrti iz pera pape Grgura Velikog. U drugoj knjizi svojih Dijaloga pripovijeda o Benediktu pozivajući se na svjedočanstvo samih Benediktovih učenika. Grgur, međutim, ne piše biografiju u današnjem smislu, već nam, u tradiciji ranokršćanske hagiografije, prije svega ocrtava lik koji želi staviti kao uzor za nasljedovanje.

Papa Grgur zapisuje Benediktov život →

Sveti Benedikt je rođen oko 480. god. u Nursiji, u talijanskoj pokrajini Umbriji. Odrasta u dobrostojećoj obitelji uz svoju, prema tradiciji, sestru blizanku - svetu Skolastiku. U blizini njegova rodnoga grada živjelo je u pećinama nekoliko monaha pa se vjerojatno Benedikt s idealom monaškog života upoznaje već u najranijoj dobi.
Na školovanje je poslan u Rim, gdje upoznaje crkveni život u svoj raznolikosti liturgijskog izričaja te razne oblike monaškog života prisutne u gradu.U to vrijeme, kada carstvo sve više slabi, gradom vladaju nered, nesigurnost i iskvarenost. Benedikt napušta Rim i odlazi u Affile, gradić udaljen 50 km, gdje živi pobožnim životom. Time je zakoračio na put kojim će ga Gospodin voditi i učiniti ocem zapadnog monaštva.

Prva je postaja trogodišnji samotnički život u pećinama Subiaca. Potom, nakon prvog neuspjelog pokušaja cenobitskog života u Vicovaru, gradi u Sublacenskoj dolini dvanaest malih samostana, svaki sa svojim poglavarom, a opet ovisnih o njemu. U ovome možemo prepoznati utjecaj Pahomijevog monaštva.

Obagaćen svim ovim iskustvima u Benediktu je polako dozrijevao oblik zajedničkog (cenobitskog) života koji će oko 530. zaživjeti u novom samostanu na brdu Montecassinu. U tom samostanu gradi sa svojom braćom sveto zajedništvo Kristovih učenika ujedinjenih oko Pravila i opata. U bogomolji će toga samostana i preminuti, okružen braćom, oko 550. godine.

Benediktovo Pravilo

U sedmo poglavlje svoga Pravila Benedikt unosi jedno od temeljnih načela monaške prakse njegova vremena: "Monah čini samo ono na što ga potiču zajedničko samostansko Pravilo i primjeri starijih." Živjeti pod Pravilom bila je, dakle, uobičajena stvarnost monaških samostana. Pišući ga za svoju zajednicu Benedikt niti želi niti doista stvara nešto svoje i posve novo. Pa ipak, njegova zrelost, ljudska i monaška, iznjedrila je djelo koje će daleko nadići svoje vrijeme i prostor.

Opširnije

Benediktov život

Uz Pravilo, drugi je najvažniji izvor za ponavanje Benedikta životopis što ga je sastavio papa Grgur Veliki. Napisan je u obliku dijaloga, kako bi se i čitatelj, promatrajući slike iz Svečeva života, odvažio ući u razgovor s likom sv. Benedikta. Duhovnost ovog životopisa duhovnost je slikâ. Slikama je vlastita otvorenost za nova tumačenja; uvijek su svježe da nas nanovo pozovu promotriti vlastita životna iskustva u nekom novom svjetlu.

Opširnije

Benediktinsko monaštvo >